Dubrovnik kao središte iz kojega se priča radijalno širi na Bosnu, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, Europu; obitelj kao jezgra iz koje priča polazi, a onda se u silnom razgranavanju dotiče i povezuje s brojnim drugim obiteljima, osobama, sudbinama; dvadeseto stoljeće kao pozornica svih tih zbivanja, baš cijelo to čudesno i sumanuto stoljeće sa svojim lijepim i strašnim čudima, svojim ratovima i istrebljenjima, sa svojim uznesenjima i slomovima, ljudskim i političkim — to je kronotop, i to je predmetni svijet romana Dvori od oraha, predočen i ispričan u obrnutoj kronologiji, od svojega kraja prema svojemu početku. Virtuozne su sigurnost i preciznost autorskoga postupka kojima se cijelom tom gaudijevski fantastičnom strukturom vlada. A osnovni poetički koncept — da se sve to i začne i skonča u malome, u mikroperspektivi sitnoga ljudskog života, podsjeća na ingenioznu figuru iz pučke poezije: “Pružih zlatnu žicu preko bijela svijeta, pa je savih u orahovu ljusku.” Odgonetka: očinji vid. — Ivan Lovrenović

Dubrovnik kao središte iz kojega se priča radijalno širi na Bosnu, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, Europu; obitelj kao jezgra iz koje priča polazi, a onda se u silnom razgranavanju dotiče i povezuje s brojnim drugim obiteljima, osobama, sudbinama; dvadeseto stoljeće kao pozornica svih tih zbivanja, baš cijelo to čudesno i sumanuto stoljeće sa svojim lijepim i strašnim čudima, svojim ratovima i istrebljenjima, sa svojim uznesenjima i slomovima, ljudskim i političkim — to je kronotop, i to je predmetni svijet romana Dvori od oraha, predočen i ispričan u obrnutoj kronologiji, od svojega kraja prema svojemu početku. Virtuozne su sigurnost i preciznost autorskoga postupka kojima se cijelom tom gaudijevski fantastičnom strukturom vlada. A osnovni poetički koncept — da se sve to i začne i skonča u malome, u mikroperspektivi sitnoga ljudskog života, podsjeća na ingenioznu figuru iz pučke poezije: “Pružih zlatnu žicu preko bijela svijeta, pa je savih u orahovu ljusku.” Odgonetka: očinji vid. — Ivan Lovrenović