U neimenovanom dalmatinskom gradicu u staroj kamenoj kuci stotinu godina sjecanja prenose zene koje sve nose ime Marija ili neku od inacica tog imena - Mare, Marijola, Masa, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja... Ova velika zenska povijest nasih obitelji pokazuje snagu zenskoga, moc i nemoc u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije zena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kucu u dalmatinskom gradicu.Sve supruge, majke, djevojke, kceri, bake, unuke, sve zene predaka i sadasnjosti u mocnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji vec i obitelji opcenito. Olja Savicevic Ivancevic ispisala je suptilnu posvetu i snazan krik zena, sustavno presucivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio nasih porodica i zivota. Ljeta s Marijom nezaboravno su stivo i rodoslovno stablo svake familije nasih krajeva, ono stablo koje zivi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu. Bugenvila koju sam pocetkom devedesetih posadila s ocem vec dugo je ono najljepse na kuci. Mama je obozava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se zila probila do nekog izvora hrane i vode, mozda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s pocetkom ljeta, na tisuce njih, i sve do zime davali bi raskos meni dragoj, ali nimalo raskosnoj i objektivno ne bas prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila citavu kucu svojim dramaticnim bokorima, pa kuca kamena i bijela sa zelenim skurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguce, taj tren.

U neimenovanom dalmatinskom gradicu u staroj kamenoj kuci stotinu godina sjecanja prenose zene koje sve nose ime Marija ili neku od inacica tog imena - Mare, Marijola, Masa, Mara... U nizu epizoda, prije svega ljeti, pred nama se kao u kaleidoskopu otvaraju slike povijesti i promjena, prvih menstruacija, ratnih godina, zaljubljivanja, prijateljevanja, obiteljskih okupljanja, radosti, tragedija, putovanja, nerazumijevanja... Ova velika zenska povijest nasih obitelji pokazuje snagu zenskoga, moc i nemoc u patrijarhalnom svijetu, odrastanje i starenje, dolaske i odlaske, brakove i prevare, ali nadasve ljubav koja se kroz generacije zena grana i raste poput nepokorenog stabla bugenvilije uz obiteljsku kucu u dalmatinskom gradicu.Sve supruge, majke, djevojke, kceri, bake, unuke, sve zene predaka i sadasnjosti u mocnome romanu Ljeta s Marijom postaju ne samo Marije jedne konkretne obitelji vec i obitelji opcenito. Olja Savicevic Ivancevic ispisala je suptilnu posvetu i snazan krik zena, sustavno presucivanih i zanemarivanih, koje su bolji dio nasih porodica i zivota. Ljeta s Marijom nezaboravno su stivo i rodoslovno stablo svake familije nasih krajeva, ono stablo koje zivi i opstaje u svakom vremenu i nevremenu. Bugenvila koju sam pocetkom devedesetih posadila s ocem vec dugo je ono najljepse na kuci. Mama je obozava i ponosi se njome. Pretpostavljamo da se zila probila do nekog izvora hrane i vode, mozda kanalizacije pa je izrasla tako velika i prekrasna. Purpurni cvjetovi pojavili bi se s pocetkom ljeta, na tisuce njih, i sve do zime davali bi raskos meni dragoj, ali nimalo raskosnoj i objektivno ne bas prelijepoj ulici koja se zove kako se zove, iako u njoj nema murtile ni zelenila osim u pokojem pitaru. Bugenvila je obgrlila citavu kucu svojim dramaticnim bokorima, pa kuca kamena i bijela sa zelenim skurama, izgleda kao dom nekih sretnih ljudi bez problema. Ali, mi i jesmo bile ti ljudi, samo s problemima. Sretni ljudi s problemima, pomislila sam da je to moguce, taj tren.